Za moju dusu

Nesto sto nosimo u sebi a ne smijemo ili ne umijemo da iskazemo! Neka smirenost potraje pracena sretnim trenutcima, setajuci se svojim zivotom...!

28.10.2011.

Ljubavi...

"Danas shvatam"

Nije djaba receno, sve ce to imati svoje sutra - zasto?
Sve sto ispisa a falilo je ovdje je jos mnogo toga, shvatih jutros da je dusa tebe cekala...

To je taj momenat zbog kojeg samo pocela i pisati a danas se zavrsava sa tobom jubavi...
Posveceno je sve tebi ispisano, to je ovo sto osjecam... sto osjecah i prije sve prosle dane mjesece i godine...

Ne mogu opisati osjecaje u sebi...svaki napisani blog osjecam za tebe sve je vec ispisano...

Nadajuci se prije svake noci kada legnem da ce i taj dan doci da ces ti u moje snovi doci i srce tiho leci bez ijedne rijeci...sve shvatih kada sam te prvi put vidjela tvoj ozbiljni pogled i slatki osmijeh a tako topal zagrljaj... imala sam osjecaj da cu pasti u nesvijest ali si me drzao tako snazno da sam ostala bez daha...

Osjecala svaki momenat od prvog dana kao i sada, nadam se da ce ovako sve tiho i lijepo ostati sve dok te volim i sve dok me volis...samo da ne ostanemo na kraju povrijedjeni...

Svaki momenat bez tebe mi je kao u magli...a svaki momenat s tobom mi je kao da brojim zvijezde a dusa spustena na tvoje rame i mirno dise... tebe izdise i uzdise  a tako te volim da ne znam da cu ti ikad moci sve ispricati jer svaki dan se samo siris u meni i te momente uzivam duboko u sebi sa tobom...

Ps: Volim te!

" Zima "

Pogled u ono jutro... sve je bijelo, jaka svijetlost mi oci zatvara kao i tvoj glas dragi sto mi dusu smiri.

Dusa moja kada voli i svaki najmanji dio u sebi tako snazno osjeca.

Sunce vec sija, oci su zatvorene uzdisu toplinu koja ulazi kroz prozor kao i tvoj osmijeh dragi sto moju dusu grije u hladnim zimskim danima.

Moj osmijeh je u dusi zatvoren, kada tebe dragi cujem moje lice dobije drugi izgled i boju, svoj osmijeh ne mogu da sakrijem.

Veceras mi je oko duse tako hladno,sve mi je strano i daleko, tebe dragi nema da ti cujem glas.

Veceras mi se na glas smije, a tebe dragi nema i ko onda da me nasmije.

Dusevni osmijeh me tako razveseli a svaki tvoj dragi momenat...ja nemam tih rijeci da opisu moju toplinu duse koju osjecam...sve mi je tako daleko.

 
 

" Jesen "

Vrijeme je svaki put tako tuzno , zasto mene da zapadne taj dan i takvo vrijeme, poklopi se sve kao da gledas kada ces...

Zelja mi se polahko ispunjava, meni jako drag dio ma koliko on tezak u istinu bio.

Ti se pokrenu... sada mogu i ja da se pokrenem, lakse mi je zapoceti ima nade jos u meni.

Od dragosti ne znam sta da pisem, vrijeme je i bilo i ako je tuzno nekako sve oko mene... Ne znam jeli to to, ali kao da jeste i pomjera me u nove duse...

Moja dusa kao da je se probudila, cekala je taj momenat.. tvoj momenat da se sve okrene preko noci a da ja i ne znam... dok spavam sve se mjenja...  moja dusa kao da ce i dalje da sanja.
Nadam se da nece, jer ne zelim vise trpiti svaki dan tu bol, danas mi je tesko ali i drago.

Zelim da se ostvari do kraja moja zelja, kad je vec pocela da se ostavaruje neka se i sretno zavrsi. I ako ce u meni cio zivot ostati u maloj dozi stavljene sve protekle godine... sakrivene u dubini duse... zakopane liscem...

E ne brini, jer  vidis gore i dole na slici sunce sto malo sja u jeseni eh to je moja dusa, zar ne vidis da je dio srece stalno "prisutan" a ja sa tim dijelom umijem jako dobro da zivim.


" Tragovi "

Bez daha opisujem zadnje protekle dane...,
ujedno sam bijesna i nijema...

Dani se nastavljaju sa istim osjecajima u grudima...
Moje lice ima osmijeh, koji krije prave osjecaje,
svaki osmijeh prekrije tugu duse
Vi kao da i ne znate da izvucete pravi osmijeh...

Tragovi ne nestaju, ostaju svaku put sve jaci i jaci, nijemi bijes mi dusu izludi
ona pjesma lagana mi grije dusu taj topli osjecaj prekrije nijemi bijes
pozelim da si tu samo da te zagrlim...

Da sutra se manje vide tvoji tragovi, osmijeh moj koji sve oda
ne moze mi dusa sve da sakrije, mali dio se uvijek vidi a ja ga osjetim i znam
da i ti mali tragovi me bole a tvoja pojava sve ublazi i svaki momenat tebe, kada odes kao da sam sanjala a tragovi ostaju...

Moje lice taj osmijeh sto krije sve u sebi .. sve te tuzne price... osjecaje... mora da sakrije nijem bijes...

" Saptajući "

Moje misli sve vise dusi saptaju...
da se pokrenem s mjesta i vratim sebi,
jer tebe u njima nema ne saptaju
ono sto srce zeli da cuje.

Sjednem da razmsilim, mozda nesto i napisem
jer toliko toga mi misli tiho dusi saptaju sve o tebi
pozelim da prestane taj glas u glavi.

Cujem tvoj glas kako mi sapce dusi
ne daj se, jos malo... a to malo tako puno toga
tvoje saptanje me izludi
kao da se setas bosim stopalama
tako hladne, svaki korak  smrzne
setas se i sapces tiho i ja zelim tebe,
jos hladnije postaje... kao da radis to namjerno
jeza mi tijelo obuzme a dusu mi tvoje saptanje
ne prestaje  da dira...

U snu nekad mi u uhu sapces da spavam da prestanem da te sanjam
dodirujes me toplim rukama, dusa pocinje da se u snu smije i srce grije...
ujutro kad se probudim sve  nestalo samo tragovi stope po dusi
koje sapucu ne daj se i ja zelim tebe...
Novi dan i moja dusa opet luta, cijela dan sebe trazi
dok se tvoje saptanje ponovo ne pojavi i mozda pravi dodir jednog dana osjeti...

Vrijeme kako prolazi iz dana u dan sve isto prolazi, niste se ne mjenja sa nama a u mom stomaku vulkan ne prestaje, a ti kao da nista se ne desava mozes tako danima da sutis i gledas a ja ne znam odakle bih da pocnem, samo kad bih znala da sapucem tako tiho kao ti
...

 

" Dodiri moji "

Zasto da ne? Kao da je vrijeme da pokazem svoje dodire,
ne znam kako vise uspijevam da ih ne dam drugom.

Ne mogu vise da izdrzim a da te ne dotaknem, ipak se ne usudim,
sustrpim se emocije na stranu a dusa mi se trese od zelje za tobom.

Zelim nekad da osjetis moje dodire da osjetis kako mi se dusa u tvojoj blizini trese,
da podijelim s tobom sve sto imam, da doknem tvoje usne da mi se dusa smiri.

Znam da ode sve... ali sto ne mora da znaci, koliko je zelja jaka pocne i nada da je jaca da ipak sve nece tek tako moci nestati, da ce vrijeme svoje da prekrije, moju zelju da prekrije.

Sada kada pisem, oci mi suze a nigdje suze da kane da je dusi lakse,
sve je vise kao kad se zub vadi... emocije na stranu, uopste ne boli nego samo neopisiv osjecaj kao da mi mozak se cupa i u dusu spusta a tamo mjesta nema, jer emocije su po strani.

Poslije kada se ohladi zivac preuzeo sve u svoje ruke sama suza krene od sebe bez icega sto dotaklo je, samo momenat koji vrati sve nazad zbog cega je sve i pocelo, kao da je to strah bio.

Sutra novi dan, kao da nista nije ni bilo a osjecaji duboko urezani oci ne vide od suze i zelje za tobom, da dodirnem tebe sad tako lijepo se osjecam u stomaku sve se smiri i ako teze disem, kada to sve saberem i oduzmem zelja moja se ne mjenja sve dok ne dodje momenat kada budem mogla da te dodirnem...


" Smiri se zeljo "

Tamo gdje je sve pocelo,  kao da izvire momenat iz duse da se sve  zavrsava.

Rece misli moje, duso moja, tamo kad  je moje srce taj momenat dotaklo  tvoju dusu, oprosti mi sto je sve bilo bez rijeci da ne shvatis  sta ti se zbiva, nije bilo namjerno, ja rece duso ne radi to ali me nije slusalo, nastavljalo je da dodiruje tebe i sve oko tebe a ti izludi zbog nereda tih dodira.

  Prolazilo je vrijeme, sada je vec kasno da se stari dani pravdaju, treba da shvatim da je vrijeme da dolazi momenat koji zatvara one sve prosle  dane, koji su bili receni bez ijedne rijeci sa tvojih usana a receno tako puno toga malim djelima i kristalnim ocima.

Moglo je se u njima ogledati, sada je to vrijeme proslo, mene dusa  tvoja u ovim momentima  prolazi, samo od sebe je moralo da se distancira i zato mi se ne smijesi vise tako da se opet moze dodirnuti moja dusa i ono nedoreceno,  sreca mi je srce te dane  mimoilazila, mozda je i bolje tako, jer znam da nije moglo da se usreci onako kako to sutra treba da bude...

Koliko god da je tako daleko gdje je sve pocelo, tako je i nekad sve blize i teze u grudima, a danasnje vrijeme ne pokazuje ni mali dio nase srece a srece je ipak tu postoji u meni osjetim sve proslo dobro, koje me drzi da sve bude kako treba da bude, jer nema tog momenta zbog kojeg bih dala da te izgubim  zbog svega recenog bez ijedne rijeci...

I ako mi je dusi jako tesko, imam izbora a to je moje cutanje jer oci ne smiju da gledaju vise onako kako ih  je dusa tvoja dodirivala , e da se bar  opet na momenat u tvojim ocima ogledam , a taj izbor je takav kakav treba da bude jer sve to davno nije mjerilo ni vrijedno  neceg novo za sutra... gdje mozemo da mirno sve dodirujemo i da mozemo novu zelju srcu da stvorimo...


" Sve je vec ispisano "

Sta da vise pisem?
Mislim da vec sve ispisa, kuda god da krenem rijeci same nadolaze, kada sjednem da sve opisem toplota ne prestaje iz grudi da se izdise, tesko  mi rijeci nadolaze.

Samo tvoj lik ispred ociju prsti kao da se pomjerise da lik dodirne, prosetaju se tvojim licem koje nestane u momentu tako sporo a brzo, da ne stigoh nista reci samo osjeti kako toplina se po tijelu siri.
Nemoc me savlada kao da sam na putu da se onesvjestim spustim glavu na tastaturu a u stomaku mravinjak ne prestaje, opet tvoj lik i kad zmirim jos brze me tijelo napusta osjecam se prelagano da ista kazem da se pomjerim da pocnem da te opisujem.

Dusa me izda nista vise ne osjecam samo tvoj lik koji pokusavam da prosetam prstima dok si u mislima kao da si tu, jako brzo dodjes i odes da ne smijem ni ustati od toplote u tijelu koja samo navire u tim  sekundama.
Koljena bi me izdala a ruke se pocnu tresti, jer odes tako brzo bez pozdrava ne das mi ni jednog predaha i glava sama opet pada na radni stol od umora tog laznog lika koji mi ne da mira ni kada pisem, sto zelim samo da svoje osjecaje izbacim u nepoznato mjesto da mi je laske zaspati.

I ovako kao da sam vec u snu, budim se u rano jutro na stranama nema nista ispisano niti ijedne rijeci samo tvoj lik opet poceo nadolaziti, od sunca kroz prozor ne vidoh opet jasno i shvati da je san i ako je za moju dusu sada kasno...


" Pogled duse "

Sve oko mene je jos uvijek istim tonom, uzdahnu na tom kumstvu a izdahnu tebe, osjecam tvoje slucajne dodire i nezaboravne poglede.

Dok sunce se na momente pojavi, sve se vrti oko mene, ljudi me zovu na sve strane a u meni san od sinoc se u srcu otvori, poceo iznova da dusu mori...

Kao da je sve od sinoc tu samo na drugom mjestu, poceo film iznova... nemogu opisati taj blagi osjecaj tebe u sebi...

Moradoh da se trznem, jer djeca kako djeca traze paznju...
Tako i ja tvoju paznju tad zatrebah bar na momenat, da mi se dusa na taj isti tren smiri...

Svi ti ljudi danas, nitko da me pita nitko da me voli onako kako ti mojoj dusi das pa makar i na momenat...

Zbog svega oko mene toliko te sad trebam da je nemoguce opisati...
dok sa djecom se bol ublazi i u tim teskim momentima me sve boli...
da ne znam sta radim tu, jesam li na pravom mjestu...

Dali me trebas i osjecas kao ja tebe... pozelih saznati tad, ali je nemoguce..., jer ne znam gdje ti je dusa u tim trenutcima stala zbog koga i cega je izdahla, tako njezno kao ovaj djeciji pogled i tako tuzno kao ovaj djeciji pogled koji me upravo mene ceka , jer ne moze da me doceka... da tad pozelih samo nesto sto je jace od mene...tvoj topli zagraljaj...slucajni dodir i pogled duse...,
a tebe nema niti se javljas niti dolazis i ko zna s kim dane provodis, kada ja u ovako lijepim nocima pisem o tvojim pogledima, jer ne mogu da zaspem...taj  pogled duse mi samo stvara nadanja...


"Ti mi dusu uzimas"

Sve sto mi pogledima saljes
Sve sto mi nocima i danima dajes
Vidim da me nevolis
Shvatam sto me lazes

Ali ti mi sa tim dusu uzimas
Gledas kroz mene i ufuravas
U suplju srecu tjeras
Ti to radis najbolje

Mrzim sto dopustam
Da kroz mene gledas
Nikad niceg nije ni bilo
Uzmi i sve sto osjecam
vezano za tebe

Ti mi dusu uzimas
Imali ista sto ti ne treba?
Mozda mi malo olaksas

Sto srce nije nekad olovka HB
Da ga covjek moze nekad nasiljiti
Da ne pukne tek tako
Kad se vec svakako trosi

Posto svoje vise i ne osjecam
Samo tebe trebam a ne zelim
jer me danima bolis
a dusu nocima uzimas

Drago mi je sto srce nekad nije olovka
Kad vec samo tvoje u sebi osjecam
Neka ti pukne na 1000 dijelova

Mada i tad neces bol neku ostru osjetiti
Ne moras to i ne zelim
jer nisam na osvetu mislila

Samo ces tad izaci iz mene
Pomest cu tvoje komadice
Dati na recikliranje

Mozda te jednog dana opet sretnem
I reciklaza uradi svoje
Tad cu ti pokloniti svoju dusu
Neka je kod tebe u srcu

Da bar na momenat osjetis
Kako je dusu nekome uzimati


"Pakujem misli"

Treba mi vremena da stavim sve godine u jedno klupko
Bez napadnih misli prema tebi bez ceznje
Jednostavno da sve skupim i ubacim u jedan stari kovceg
Nemam vise snage da stalno iznova rane prisivam

Naletim na tvoju sliku i boli me sto moram odma da skrenem pogled
Treba mi vremena da sve sjedinim u jedan galon i ostavim da se kiseli dusa preko zime
Kad me prodje navika, otvorim sve na proljece
Lakse cu se snaci osjetit sta mi stvarno vise ne treba sta je vise van pameti svake
Jedino tako ce srce malo stvrdnuti na tebe naljutit se na mnoge stvari
Poceti zivjeti novi osjecaj ljutnje,pa evo dobar je svidja mi se upravo
Osjecam neku jacinu u sebi ne boli me tako tuzno kao onaj osjecaj
Da moram pogled skoliniti samo kad ti sliku u gledam koliko me sve boli

Obrazni lijevi misic pocne radit, ne smiruje se, jer sam ljevak:)
Zubi poncu da skripe, dobar osjecaj jak, sto ga nemam kada trebam da ga imam
Ma imam ali ne smijem zao mi bude ako sta kazem, onda bih jos vise da se pojedem
Ali treba mi vremena da sve oduzmem i saberem
Mislim sad je vrijeme imam jacinu u sebi vec sam pocela
Prvo je da ne mislim na tebe, da se ne tjesim pojavom tvojom
Da me ne inspirise tvoje javljanje za sjedeci dan
Kada tog nemam dan dva dusa bi da pukne,boli jeb....ti
Navika bol navika,gluposti razne van pameti svake
Ne moze vise ovako,sve mi jedno

Znam da je tesko, gdje se god sad okrenem sve me podsjeca na tebe
Puno u sobi svega vezano za tebe,mnoge stvari u radih zbog tebe da me podsjeca na tebe,zivim sa tim, ispunjava me kad su cetiri zida hladna
Zavolih te stari sve se vrti prema tom smjeru prema tebi
Samo izmisljam da se ublazi tvoje nedostajanje

Treba mi vremena da sve to pretvorim u svoju proslost,
Zbog cega zivjeh zbog cega se dovede do ove stepenice klimave
To mi ne treba,mogu to, promjene mi idu od ruke brzo se naviknem na promjene
I ako ih uvijek uradi zbog tebe, svaka nova promjena je dobro dosla ali dusa je uvijek novu promjenu opet trazila da bude vezana za tebe ispunjavalo sljedece dane dok ne dosadi.
Za sve te promjene treba mi sad fino smireno vrijeme ili s tobom ili bez tebe
Treba mi i promijenit cu sve, zbrajat cu sve i ako budes tu
Oduzimat cu sve i kad ne budes tu, samo da se pokrenem sa ovog mjesta
A vremena imam do kad ne znam, sve jedno samo da se pokrenem pa dokle god to islo
pokusat zanemariti i ono sto vidim a drugi ne vide...


" Cekam..."

Vrijeme me prolazi u cekanju necega, ne znam tacno sta je to ali znam da cekam
Sve sto radim, radim iz zadovoljstva ali ipak nesto cekam
Volim sve sto radim, dani mi nisu isti,
Volim sto iz tolikog zadovoljstva mi dani nisu isti
Stvaraju se mnoge stvari, steta da nam bude svaki dan isti ili slican

Sve to me podsjeca na nesto sto cekam, ipak samo cekam
Ne trazeci i ne zeleci nesto bolje, ne uzimajuci nista novo
Sve cekam da se desi nesto drugo,nesto sto cekam
Uzivam svaki uzdisaj, volim te izdisaje, to svoje gledanje ljudi
I sretne i nesretne,tu sam volim ih, posmatram ih kao da i oni nesto cekaju
Shvatam ih, kao kroz kameru ih gledam, vidim sve kao da osjete da njihovo cekanje osjetim, otvaraju mi se se same njihove duse, ne trazim im nista, ne pitam ih nista
Samo ih gledam, kao da znaju da nesto cekam, pa se trazimo skupa u sljedecem vremenu
Nasem cekanju,nije nada nisu snovi nisu trazenja nisu iscekivanja sve jedno, jednostavno se nesto ceka.

Sve sto mislim ne zelim nikome da vidi da nesto cekam
Ispada kao neka tuga, tuzne oci se ne mogu sakriti, to cekanje se vidi
Ali je samo cekanje kroz vrijeme kroz koje prolazim predivno je

Zato nije dosadilo cekanje, stvori se svaki sat nesto novo sto na tebe podsjeca
Produzuje mi zadovoljstvo moje u cekanju, nema zelja nema nadanja

Samo cekam, pisem sve te divne stvari koje prolaze kroz cekanje
Nemoze se prestati, jer se nema kome reci, kao da cekam da prestanem pisati
Znak da cu moci tebi sve reci,tebi pisati, utiskati sve u tvoju dusu

Ako ti postoje neke nade zelje stvaraju cekanje, izbrisacu sve
Unositi svoje cekanje, mozda ces pretvoriti u svoje nove zelje
Kako vec zelis to da nazoves, sve jedno, samo zelim da osjetis moje cekanje
Pisati cu ti po dusi kada god ti zatreba, ne trazeci svoje zelje

Kroz vrijeme ce prestati cekanje, ako mi dozvolis pisat cu po tebi
Sve dok disem cekam pisem, uzdisem svoje vrijeme kroz koje jako lijepo sve prolazi
A tebe izdisem,pa te pisem, cekam i cekam vrijeme kada ce doci da po tebi pisem....


"Te predivne biljke"

Artisoka je visegodisnja biljka ciji korijen duboko prodire u zemljiste
Moja dusa je visegodisnja tuga duboko u meni zasadena
Biljka je razgranata sa velikim listovima sivo zelene boje koji su smjesteni u prizemnoj rozeti,na vrhu stabljike cvjetovi skupljeni u glavice obavijene bodljastim zastitinim ljuskama,treba puno sunca.

Moje tijelo poput procesa rasta artisoke, tvoje oci sivo zelene boje
Zavile me u skupljene uplakane noci, moje lice samo maska
Osmijeh dajem kada te vidim da cvjetas od pogleda prema meni
Svijetlis u meni, jer cvjetanjem se punis suncem,
Osjetim kad me gledas prenosis na mene svijetlost.

Sama sebi bojim se priznati,pogled sa tebe ne mogu skinuti

Brdanka biljka djeluje na smirivanje bolova,pospjesuje zacjeljivanje rana
Tvoj dodir me izludi ujedno i smiri, osjetim mekocu u dusi
Pojavi se mali strah ali brzo nestane

Cijeli zivot bih te mogla gledati i sebicno te nikome ne dati

Cubricu biljci je neophodna toplota, minus i minus daju plus.
Divizma koja raste pored puteva i ruderalnih stajalista
Za tebe bih danima tu spavala cekala tvoj sapat prstiju

Milion godina bih trebala ja da ti ispricam sto mi znacis ti

Nekad mi dodjes kao divlji luk sve jaci i vise grize
Kada odes previse si jak i ujedas,da bih sve podnijela bez i jedne suze

Za tebe cu otici na brda planinska gdje raste bijela djetelina
Da je nadjem jer sa njenim uljem se dobro ispire, procistila bih svoju dusu
kada se nekad pojavis kao cicak obavijen zastitnim ljuskama
obraslim kukicama, bodes i ostavljas svoj smedi korijen.

Da u isto vrijeme na dva mjesta mogu biti ja s tobom bih stajala

Djetelina crvena kao krv nasa, cvat ruzicasto crvene boje
promijenis je u svojim lazima, trodijelni listovi imaju bjelakste dlacice,
kao tvoji dodiri sto sapucu trebam te,
crvene su cesto jedna drugoj priblizene u parovima,
imaju ugodan okus kao miris tvog tijela a okus je slatkast
kao usne tvoje ili nekad kiselast kao pogledi tvoji.

Cijeli zivot bih te mogla ljubiti i svako jutro se kraj tebe buditi

Hmelj kao hmelj ali djeluje smirujuci na nervni sistem
Ti kao ti ali tvoji poljupci koje saljes pogledima
isto djeluju na moju dusu umirujuci u snovima zadivljijuci

Sumska jagoda moje omiljeno sumsko voce, koje raste u sumama
Na krcevinama kad bi trazio da ti uberem svoju jagodu da probas
Isla bih i na proplanke i po planinskim livadama.

Kamilica listovi neizmjenicni kao postupci tvoji
Dva tri puta krasto narezani kao srce moje
Na vrhu se nalazi cvat sa brojinim sicusnim zutim cjevastim cvjetovima
Kao mrva srece koju mi nekad pruzis
Ako prerezemo glavicu uzduzno vidjet cemo u njenoj unutrasnjosti supljinu
Nemoj to da radis biti ce ti zao za citav zivot sto me otvori
Kad si trebao - u boli me ostavi, to je znak
kako ces razlikovati bol samu napravljenu drugima a to ne zelim,
jer ne krivim tebe i ne zelim da imas traume zbog mene

Da mogu dva zivota u isto vrijeme zivjeti s tobom bih zivjela

Kamilica kao ti meni ublaziS neke bolove grceve kad te ugledam i
Ipak si moje naj umirujuce sredstvo.
Sve te predivne biljke, pokusah opisati malo tebe, sebe

Tvoje ime je kopriva rasprostranjen gotovo svuda
Ubraja se u najbolje sredstvo za ciscenje krvi,
Jer je nekad u nekoj pjesmici plavoj moja krv od tvojih ociju poplavila,
zelim da je procistis kako god znas
Da dusa zamirise na lavandu kada je otvoris,
osjetis etericna ulja ugodnog mirisa, to zelim...

A ne kao biljka ocajnica koja raste samonikla pored zidova
Jer ti si zrak koji trebam ja i zelim da to znas...


"Obican dan"

Nema te ne javljas, svasta mi prolazi kroz misli
U rano jutro spremajuci se na posao misli tebi lete
Dok pricam sa nekim, pitam se gdje si
Obavljam posao precizno kao i svaki dan
Ali jedan dio je uvijek posvecen tebi
Oci mi zasuze od pitanja najradje bih da zaplacem
Pitaju se sta ti mi je,jako svijetlo mi smeta

Na mobitelu pozadina ni traga ni glasa
Okrecem se u krug da nisi mozda u blizini
Nema te, nika te nema kada te najvise trebam
Mada si uvijek tu u mojim svakodnevnim mislima
Imas svoj jedan dio gdje redovno prelazim tebe
Naljutim se,zabavim se, boli me ta zabava
Sjetim se tebe kao mali osmijeh se pojavi na licu
Krenem dalje,bude malo bolje
Dan prodje kao dlan o dlan misleci o tebi

U meni si 86.400 sekundi na dan,
kada bi ti nudili svaki novi dan 86.400 E ,
da moras potrosit isti dan svaki cent
tako iz dana u dan,svaki novi dan ista suma novca
ako ne potrosis kraj igre ili ce se u sekundi zaustaviti davanje novca-
to je magicna banka
ili da ti ja ponudim svojih 86.400 sekundi
na raspolaganju moja dusa svaki novi dan
kad me ne bude jednog dana kraj je igre-
magicna banka je vrijeme

Reci mi sta ti uradis sa svojih 86.400 sekundi na dan
Kako ih provodis o cemu razmisljas gdje se dajes cemu se nadas
Poklonjeno ti je svaki dan novih 86.400 sekundi zivota
Sve sto prodjes ne mozes da vratis nazad,svaku rijec svako dijelo
ako si poceo da razmisljas koju ponudu bi uzeo
nemam onda vise sta tebi nuditi.
Jer vrijeme ce te poci brze nego sto ti mozes tu sumu novac da zaradis i potrosis

Preumorna sam od svega, u biti se ne primjeti
sve stizem i sto treba i sto ne treba
I stignem na tebe da u sebi gledam
Svaki detalj oko mene gdje god da sam me podsjeca na tebe
Gledam na sat budna sam vec 19 sati
Kada svi odu potonem u sebe dole negdje sretnem tebe
Mravinjak se probudi,ne mogu ih stici... pocinju nekad da me bole
razbijiu san, ne mogu da spavam, znam kada legnem cu sebi reci
zasto ne legnes kada znas da odma zaspes

Svaki momenat koji znam za njega si ti u rano jutro
Tvoje lice pred mojim otvorenim ocima,razliju se misli
U kasnim satima i ako odma zaspem tvoje lice zadnje vidim
Da ne pricam dalje o snovima


"Trebam te"

Smracilo se sve, vjetar svoju snagu daje
Kisa pocela da pada, gledam kroz prozor
Da pogasim sve grom da ne udari?
Svijet trci, sakriva se od pljuska
Ja stojim kraj prozora i posmatram

Tezina me oduzela jer si me upravo
Prije nevremena dok je jos malo sunca bilo povrijedio,
otisao si u glasu cujemo se
Uvijek ti je sve price, ne krivi mene
Sto ne trazim sve od tebe samo za sebe

Kada to nemogu a toliko zelim, nestanes u sekundi
Znas da se ne ljutim i ne mogu naljutit,
Sama sam kriva sto sve dopustam
Sebe vrijedam to znam, nudimo sebi sve
Pazimo druge,sebe gazimo,nas propustamo.
Iz dana u dan iste greske ponavljamo

I dalje gledam kroz prozor, pocelo je da grmi
Munja se upravo vidjela – prestrasilo me je
Vratim misli na nas, tvoje lice gledam
Gusi me, srce ispreskakano pocinje da kuca

Kao munja maloprije u meni sve pretreses
Pozelih te na ovaj momenat, svaki dim cigarete
Vidim kako mi ruka drhti, noge klecaju
Pozvala bih te,kad bi mogao da se kloniras

Da si ovdje bacila bih se pred tebe
Klonula ispred tvojih stopala
Place mi se, od kise se ne bi tolike suze ni primjetile
Sitnica tvoja jedna danas, meni smraci dan.
Sto mi to treba, sto nam to treba?

Gdje god da si, ja brojim sate
cuvam sve tvoje strane!

 

 


"Ti si moja muzika"

radoznao i hladan, dirljiv i nemiran,
stanujes u mojim grudima i teces mojim venama,
plovis svojim ocima po mojim snovima
otvoris tuznu dusu sa svojim laznim usnama
da zbog tebe pocnem pisati u ovako lijepim nocima.

Preko 2.000 pjesama odabranih samo za tebe
slusas ih sa drugima u mojim tuznim nocima
sve ove moje pjesme posvecene pogresnom
neces moci nikad procitati i cuti
jer tebi nece nikad biti odsvirane
one pjevaju samo u mojoj dusi

Mislim me lude uhvatile,ako ih slucajno nadjes
uzmes da drugoj odpjevas,nece te ni tad spasiti
da se prodajes i uzivas preko moje tuge
svaku rijec moju koju joj poklonis
vjeruj mi znam da ce te rezati.

Sutra ces mi opet doci nove pjesme traziti
proslijedit cu ti samo odabrane kao i uvijek
cudi me jer svaki put ti se sve svide
patis za nekom drugom kao ja za tobom
pa te prati svaka pjesma ili trazis
samo razlog da me vidis

Sve jedno ti si moja muzika
ona koju ti dajem svaki put kad me trebas,
ali pravu muziku koja svira u mojoj dusi
ako mi se ikad priblizis usne da mi poljubis
osjetit ces zasto si se pretvorio u moju muziku
mozda ti prevedem svoje odkucaje srca u rijeci
da cujes pjesme posvecene samo tebi
kad si dolazio i svojim ocima po mojoj dusi rovio
tebi pisala sa zamagljenim ocima
cvrkut ptica bi se cuj u ranim satima
noc mi je pisanjem najbrze prolazila

Sve jedno ti ostajes moja muzika
neka svira i dusu dira
uhvatit cu jednog dana opet
onaj tvoj pogled preko ramena.

 

 


"Samo Te Volim"

Ako shvatim sto se to u tebi zbiva
mozda ti se sad strah u dusi skriva

Sto cesto nam zapreke stvara
strah me da ti kasno stize moja pomoc prava
koja ti nikad oci ne vara

Cesto se nasa dva pogleda srela i nazad vratila
jer nisu dalje smjela i opet na tugu svela

Ti sto me godinama svojim putem vodis
srcu mi zelju stvori

Nastavi putem svojim koji ti godi
ali molim te mene dalje ne vodi....!

Zasto me ovoliko boli
kad te samo Volim
Ne mogu da te ne gledam
pokusavam da te duze ne gledam
jer tad samo jos vise me bolis
i ako sinoc shvatih stvarno
da te Samo Volim

Zasto bjezim od tvog pogleda
osjetim da me zeljno gledas
vidim ti to u ocima
promjeni ti se boja i velicina
tad me jos vise bolis
moram pogled svoj da sklonim

Kad sklanjam pogled dusa bi tad da crkne
zamanta mi se gdje god drugo da pogledam
samo mi se place kad sklonim pogled sa tebe
jer bez tog pogleda me nema ne osjecam sebe
vidim i cujem druge ljude
ali ne osjecam ih oko sebe
sve to zato sto te Samo Volim

Molim te pomozi mi da me bar malo manje bolis
ili bar malo na veseliji nacin nedostajes
S tobom vrijeme provoditi mi je kao na autoputu
a kada nisi na vidjelu mojih zamagljenih ociju
makadam je pun rupa sa svih strana

Ne moze ovo vise ovako
nesto se treba promijeniti
ili za sva vremena sve iza sebe ostaviti
otici cu naci sebi svoj autoput
gdje cu ja upravljati kojom brzinom da se ide
nadam se da ces stopati
mozda te pokupim koji kilometar
samo da osjetis sekund ludu brzinu
srce da ti pocne brze da kuca
mravinjak ustomaku otvori
da mi kazes zakoci
ja cu dalje da vozim tvojom zeljenom brzinom
koliko god dugo zelis
ne znam - sta bih tad rekla...

Vjerovatno dopustila jer te
Samo Volim...


* Nekad pozelim jednostavno da odes *

Svaki put kad te moje oci vide, taj momenat ozivi sve boli koje osjecam, ipak srce pocne brze da kuca, pretvori dusu u topal osjecaj,
tvoje rijeci preplove tijelo, prosvijetle dusu,
oci zasijaju i pozelim da te stalno gledam!
* Kad te moje oci ne vide, sve vise boli, jer te u
sebi toplo i jako osjecam, osjetim tvoj miris, cujem tvoj glas u glavi, svaki tezi uzdisaj je zbog tebe, izroni mi uvijek iste boli a svjezeg zraka nikad docekati...!
* Kao da si u mom mozgu i imas svoj cosak, ne zelis da izlazis van!
* Kad bi bar na momenat osjetila taj svjezi zrak,
da mi dusa mirno dahne,
jutro bez tog osjecaja svane!

Svaki put kada ti glas cujem, zraka mi od dragosti nestane, dusa bi od srece da zaplace, jer glas u glavi se stvarno cuje!
Ne znam dokle cu da izdrzim a da ti ne kazem sto me godinama boli, znam da ces tad iz mog zivota skroz nestati a to ne zelim!
Ali ipak moram da izdrzim, jer zbog momenta ne zelim sve godine da izgubim...!
Svakako vec imam naviku da pored tebe tesko disem, ali bar mogu da te ocima gledam, slusam dok mi nesto pricas!
Zauvijek ce u dubini duse sakrivena zelja ostati:
Da ti na momenat usne poljubim
u oci tople provirim i dusu osjetim...!


"Volim Bademe"

Upravo jedem bademe,kazu dosta je 5-6 puta na dan,
Jer su jaki za zeludac, dovoljno je koji da ga sanira

Nekad si kao ovaj badem, svako tvoje javljanje dusu sanira
Da je dovoljno 5-6 puta na dan, vjeruj da nije
Ali bi bilo i to super da je toliko puta
Ne bih se zalila.

Vise puta da se javis od 5-6, mozda bi skodilo
Postalo bi pojako za dusu,jer je to ipak samo neko javljanje
Bolje je ovako malo pomalo.

U kuci nemam svaki dan bademe,nekad nestane
Tako i ti ne javljas se svaki dan, nestanes...
Pa trazim koji badem da me sanira
Mravinjak u stomaku da smiri

Pojavis kao grom iz vedra neba samo tako
Nemam nekad ti sta reci, nemam nekad sta ni pitati
Postane mi sve jedno toliko da mi opet treba koji badem

Tvoje javljanje mi dobro dodje kao zreo badem
Ali nemoj na preskakanje to da radis
Ili uzmi ili ostavi, ne valja da se prekine redovno uzimanje
Kazu nije dobro za organizam, jer se taman navikne na bolje

Sva sreca pa postoje pravi bademi...


"Ne krivi mene"

Nemoj mene kriviti, sto te moje oci traze
Nemoj sebe kriviti, sto mi nekad svoje poglede dajes

Nemoj mene kriviti, sto te moje usne jos uvijek zele
Nemoj sebe kriviti, sto me tvoje usne svaki put prevare

Nemoj mene kriviti, sto ti svoju tesku dusu dajem
Nemoj sebe kriviti, sto je zbog tebe prestala da blista

Nemoj mene kriviti, sto se u tebe zaljubi
Nemoj sebe kriviti, sto ne smijes da mi se priblizis

Nemoj mene kriviti, sto mi bolno nedostajes
Nemoj sebe kriviti, sto nemozes da ublazis svoje nedostajanje
Nemoj mene kriviti, sto samo tebe dusa treba
Nemoj sebe kriviti, sto te kraj mene nema

Mislila sam lahko proci ce,
da se okrenem,da zaboravim sve sto bilo je
ali nisam kao ti
da smijem se kako kada boli me,
Niko nece moci da me izludi kao ti

 


"Bez glasa"

Nekada davno mi je nestao glas od straha
nedugo poslije toga se ponovo vratio
kao mala beba prve one rijeci MAMA-TATA.

Svaka rijec je postala teska za izgovoriti
svaka rijec sa slovima R - T - C - P itd...
je duze trajala do shvatanja rijeci recenice,
misli je bilo pretesko izraziti u bilo kakve rijeci
iz dana u dan sa citanjem na glas po sat dva
svaka je rijec je postajala mi sve lakse za reci
sa ljudima lakse razgovarati i da prije shvate
Puno mjeseci je trajalo citanje na glas svaki dan
ali je lijek koji se ne moze opisati nazalost samo moze osjetiti
i za ne pozeliti ni najvecem dusmanu-ne zelim da opisujem detalje...

Sada kad vratih misli nazad pa opisa u skroz male kratke recenice
nesto posebno meni, ne mogu da shvatim ni danas dani
ljevak sam po prirodi a ljevaci su skloni cudnim stvarima kao mucanje od straha itd...
Naucili su me nasilu da pisem desnom rukom-morala sam i naucila sam
i ako i danas dani crtam i bojim lijevom racunam sve osim sto pisem desnom
cudno ali je tako
Danas moje recenice su nekad tako duboke da ih mnogi ne shvataju
ali ne shvatam zasto da ne shvate neke logicne stvare
jer kako brzo sad pricam i detaljno objasnjavam i pricam
da moraju da shvate...mozda bih trebala sporije i djeciji da pricam ha...

Zbog tebe sam ponovo nijema postala
tisina u glavi, pricam u sebi sa tobom i opet neka tisina
i kada pricam sa nekim kao da se ne cujem,
pojavljuju se glasovi u glavi moji i tvoji
trebam da ih izbacim, ne mogu samo na list papira mogu
tebe bih mjenjala za svoj glas

Mislim da ce ubrzo sve poceti opet
trazila sam lijek i sjetih se svog starog lijeka
nisu iste boli i tuzne tako ali su jako slicne
prve prilike ako pozelim da ti mnoge stvari znas
i ne budem imala snage da ti u oci gledam i svoju misli iznesem
jer me cinis nijemom-taj osjecaj znam- uzet cu sve listove
i poceti na glas citati, sve svoje misli do sada
koje sam poklanjala samo tebi
pretvarat cu se da su tudje price

Treba mi malo na glas da citam da me bolje shvatis a to vec znas
svaku rijec -koju vec znam napamet- cu traziti tvoj izraz lica
u njemu cu sve vidjeti i tada necu stati prestati citati -samo tebi na glas
ako odustanem iz obratnih razloga
koliko te volim i trebam a ne budes zelio da me slusas
neka ostanem zauvijek nijema...


"Trazila sam u tebi druga a nasla ljubav"

Sam si poceo o sebi da pricas, povrijedili su te drugi
one noci tvoje tuzne oci, srijeda je bila, su me zamrzle

Otvarala ti svoje srce da osjetis
da imam povjerenja da imas druga

nisam ti trazila pomoc
sam si pruzao ruke da osjetim
da imam pravog druga,

tvoja tuga se iznenada u mom srcu stvorila,
moja tuga se u ljubav pretvorila
tvoja tuga mi srce slomila,
nisam trazila ljubav nego druga

moja tuga se za tvoju zaljepila,
skupa odmaraju traze druga
tuga zamjenila mjesto ljubavi,
ljubav nam spojila tuge

srce nije trazilo jos vecu tugu ni novu ljubav,
nego samo iskrenog druga
duga tuge nam je prolazila kroz nase duse
da se vise i ne sjecamo kad tacno
znam samo da je se desilo,

nisam ti trazila ljubav
nego sam pravog druga
nisam imala nikad tvoje dodire
sada polahko ostajem i bez ljubavi i bez druga...

Zasto sebi ovo radimo... zelim prvi korak da uradim,
ali mi tijelo klone kad god tebi krene
mozak zablokira a jezik zamrzne...
trazim ti sad pomoc odledi ovu dusu
samo da pokrene i mali korak dalje...


"Zivot je tako jednostavan a mi ga komplikujemo"

Toliko svega se iz dana u dan desava, da cesto bez razloga komplikujemo
nismo ni svjesni koliko nekad bez ikakvog pravog razloga komplikujemo
i sebi i ljudima oko sebe, momenti gdje se nase misli zele da otarase nekih povreda
mi trazimo granamo misli na sve strane i zakomplikujemo samo da bi zaboravili stare povrede, trenutne povrede zanemarimo ostavimo u sebi poslije par dana isplove
nesjvesno i zadirkujemo neke ljude i stvari bez dirketnog razloga samo da onaj momenat prije par dana podnesemo tek danas lakse,jer je se probudio u nama kada nije trebao.

Ne znam da li ce te ikada shvatiti o cemu pisem i gdje me misli moje vode, volim cesto opcenito da pisem, opisujem sve oko sebe ljude oko sebe, gdje mene ima najvise tu,sto nemora da znaci da covjek nije sretan-samo zeli da siri finu pricu,tuznu pricu, trenutno pijem vino, slusam meni drage pjesmice i nemam pojma sta pisem al znam da zelim da pisem sto je u ovom momentu najbitnije radim ono sto zelim, jer zivot je previse kratak da bih sad bukvalno se istresala na nekome, ili trazila krivca za neke moje duboke ugasene cigarete direkt u srce kao da su namjerno to radili,nije se ugasila do kraja, pa uzmu ponovo i gase a cigareta se ne da kao uinat nece da se ugasi do kraja,srce przi i dalje al ujedno i hladi, puno ih je gasilo cigarete na mom srcu da nisu ni svjesni toga
mozda sam i ja gasila svoje a da nisam svjesna toga-neka mi oproste za svaki pepeo sto istrese po njima.Davno bilo a sada opisujem...neka dodirne sviju koji moje postove citaju-izvade sve pozitivno sto misle da jeste i stave u svoju dusu urezu do dna i srecu osjete onako kako su to oduvijek zeljeli i neka sire misiju dalje, gdje ce biti sa tim jos sretniji...

Kako god, pocela sam sa temom kako je zivot pre jednostavan a mi iskopavamo redovno neke rupe i sirimo dalje, samo da bi zacepili stare povrede, greska u koracima...
prekratak je svaki dan,ja uvijek kazem zasto nije dan 36 sati da produzim svoju dusu svaki dan
vuku me tome misli da je prosla godina trajala duze od 365 dana da je svaki dan u njoj bio 36 sati, gdje bih sada bila,sta bih tada sve radila, poznavajuci sebe, uzivala bih kao i do sada svaki minut zivota bih iznova udahnula, sirila zelju zivota, osmijeh darovala i ako nije nekad tako sretan,mada osmijeh svaki je ipak osmijeh...

darovala i svoju tisinu da je podjele sa mnom jer odmara dusu i borimo se za nasu dusu i cekamo pitaj Boga sta al je jak osjecaj,tesko je naci sebe ako smo zakomplikovali si zivot i drugi nam namecu njihove ne rjesene dane, mjesa nam se sve mora negdje da izadje,iz dana u dan izlazi na nesto i na nekoga i nakog dugog vremena covjek shvati da je vec duzi period pronasao sebe samog davnih dana a nije vidjeo,vratimo film unazad i shvatimo da smo pomogli drugima da ne pogrijese gdje smo mi grijesili a mi vec davnih dana rijetko kada grijesimo,jer jednostavno samo uzivamo u jednostavnom zivotu mocan osjecaj, to se zove sreca a bez ljubavi nema srece tako kazu mada je ljubav ako nam je uzvracena je prava sreca...

Vecina nije ni svjesna koliko moze da ucini za ljude oko sebe ako su u sebi pronasli sebe svoj put i siriti misiju dalje, ljudi slicne naravi i cak oni labilniji nego sto misle da jesu tj.tvrdoglavi mogu vidjeti to zracenje u ocima tj.osjetiti prilaz slicnoj prici od nekoga da ce se kada se zatovre u svoja 4 zida se zapitati i naci u sebi odgovor pa zivot je stvarno jednostavan i kratak da bi ga zajebavali sebi i ljudima oko sebe,
to je jedan dio velke srece u svim ljudima nemoze se platiti osjecaj slobode jacine covjekove duse, gdje svaka povreda se prekrije laganim osmjehom kakav je daje osmijeh je... nesvjesno ce nam davati snagu da nasa buduca osjecanja uzdrzava djela siri morala daje oci pocinju da sjaje gdje drugi to vide i osjete i mozda i oni kada dodju kuci osjete iste prelaze...nema te cijene ni boljeg pocetka da bi se sreca takva osjetila-
pocetak je tezak kazu ali kako sad osjeti nije tezak nego mi ga sebi napravimo teskim-zasto kada moze bit jednostavan lahak kao pero samo nam treba momenat pogleda u negdje drugo...sto nam je blizu a nismo prije vidjeli... Nedajmo da nam drugi komplikuju put...
...Da volis me a placi ti se... hhmmm Sjecam se kako sam plakala za tvojim ocima...
od onog momenta kad vidjeh prvi put tvoje oci u suzama, svaki put kad ih se sjetim... za njima je dusa plakala... svaki put kada me meni slucajno dodirnes, pojavi mi se slika tvojih tuznih ociju i dusa me zaboli sto ne skupi tad snage da te poljubim... glavu svoju sa mog ramena sklonis a ja bih i dalje da ti u tuzne oci gledam svojim drhtavim zagrljajem strah nas oslobodim
Znaj da i kad - Nisam sa tobom, moja te dusa 36 sati na dan u sebi osjeti i upravo siri misiju...Bacio


"Ne zelis da vidis"

Smrzajem se i pored tebe, jer ne osjecam tvoj dodir
kao malo dijete u cosku sto cuci ne umije da se pokrije
ne umije da ustane da se pokrene i jaknu bar da obuce
ne umije ni da pomoc trazi jer je bez rijeci ostalo
zima je jezik zaledila, usne prestale vise i da drhte
jedva se osjeti i da dise samo oci pune suza
koje nemogu da zaplacu odkrise sve sto dijete u cosku ne umije
tako nekako se i ja pored tebe vidim, a ne izgleda tebi tako
ti vidis veselo dijete u sobi punoj igracaka gdje ne zna
kuda ce prije sa cim i kako da se igra trazeci stalno tebe
hvatajuci tvoje poglede svaka igracka kao da je nova tek kupljena
i ako su ostarile od stajanja...
ne znam da li shvatas poentu opisanu dijeteta u cosku i
dijeteta u sobi punoj igracaka-ako ne zelis da vidis znaci da znas
da shvatas, jer vidim da i ti sve isto radis kada pocnem da te zadirkujem
postaje mi jos teze,samo ne shvatam kako to mozes da podnesis na takav nacin
kada sam tu i kada nisam tu, zadovoljavas se mnogim drugim stvarima
koje sam ja vec odavno napustila jer ne mogu vise sebe da lazem
ako cu da budem u dubini duse tuzna onda neka to bude iskreno
a da rijetko tko to vidi,jer cu ih sviju iznevjeriti poznaju me kao veselicu


" Spusti svoj dlan na moje srce "

Tesko mi je opisati, kako bih se tada osjecala
jer nisam to nikada ni od koga dozivjela
nisam trazila, nije im takvo nesto nikad naumpalo
cak ni od male bebe kada spustim svoje lice
na njihov mali stomak gdje cujem slatke odkucaje srca
da stavim svoj dlan i osjetim taj puls
gdje je i moj blizu na dlanu.

Same takve misli, su prepune emocija zele da negdje iskoce
negdje da se isprazne ili teskim izdisajem zaobidje tjeskoba
ali i pomalo je topal osjecaj u datim momentima
kao flasa kole kada se otvori 12.854 baloncica se pojave
nekada sve prsce ako je neko prije toga promijesao
kao srce pune ga i pune stoji i stoji
kada ne treba otvore ga ceprkaju po njemu kao da je
puna zdjela slaga i traze jednu jagodu koja je slucajno upala
mjesaju ga i kada to ne zeli pukne u 12.854 djelica

Na kraju opet sve sama moram da iskupim trazim i najmanje djelice
da ga sastavim ako nista po izgledu da izgleda kao prije
osmijeh skriveni sakrije u njemu izlapljenu neuzvracenu ljubav
dok skupljam komadice,gaze po njima nesvjesno i pricaju dalje
kao da se nista ne desava,dok se saginjem trazim a dusa bi da place
jer ne moze bez svog vjernog prijatelja srca

Neka te srce podsjeti tvoje da svoj dlan spustis na moje
osjetit cu tvoj puls, mozda pocne brze da kuca kada osjeti srce moje
u datim momentima znaj da ce se oba srca smiriti i poceti
u istom ritmu kucati -

Moje mene podsjeti da svoj dlan spustim na srce tvoje
ali ne smije jer ce ga puls na ruci odati
drhtaj se nece moci sakriti

Pa cu tad staviti svoj dlan na svoje srce da se bar malo uvezu
kada ovako ne mogu da bar te momente zadrzim i sanjam u dvoje.


" Kada nam ponestane zelja "

Prepustila sam sve vremenu
ali znam da sam neke momente propustila
nekad iz straha pobjegnem
nekad me nagovori nesto drugo
jer me nakav srklet obuzme

Poslije kada stanem pa se okrenem
vidim da sam propustila namjerno
takva vremena znaju jako boliti
izraze se u osmijehu izvire pomalo kisela dusa
te misli i danas dani kadA se vrate znaju da prze

Neka vrijeme nosi sve i sto moze podnijeti i sto ne
samo neka mene promasi bar nekad
neka me ne gura dalje ako ne zna gdje me vodi
neka mi pruzi dug put bez raskrsnica

Tad cu znati gdje zelim da idem
iz dilema ce izaci samo jedna zelja
ne vodi me nigdje gdje ja to ne zelim
pusti me da idem svojim putem
pa makar on bio i kiselkast ponekad
snaci cu se ja...

Nije neka zelja, samo malo tisine u dusi da nadjem
osjetim i kada jak vjetar u meni puse
neka me u tim momentima vrijeme sebi ponese

Kada mi nestane zelja za tobom
vrijeme ce me povesti sa sobom
a vjetar iz duse ce tebe traziti
neka mi uzmu sve, taj osjecaj ne
ono malo tuzne toplote i tisine
zadrzat cu za jos teze dane


" Jesen ima cudnu toplinu "

Sebe ne osjetim jasno, znam odkud sve ponovo dodje
kazem sebi neces vise nikad
te rijeci me jos vise izgube
cuj nikad, kako ce tek onda
kada sebe na kraju nadjem uvijek samo pomocu tebe.
Lisca previse na cestama, sa ono malo sunca
to je ta toplina u jeseni
jeste da je malo cudna ali je predivno
mnogi ne obracaju paznju
jedna sam od mnogih ali
sam uhvatila i osjetila toplinu jeseni
tu sam opet sve iznova iz mene izlazi
smracilo mi se opet pred ocima
mrzim te momente odvedu me daleko
preskoce jesen, sa ljeta na zimu predju
uvijek iste promjene me ubiju iznova
punim baterije sa ovim sto jos malo dolazi topline
da izdrzim nove promjene
ne svidjaju mi se, vidim puno cujem puno osjetim puno
dok drugi ne vide da sve vidim
pravim se da ne vidim
hvatam one tople momente
da iz njih izvadim na povrsinu svu tu tjeskobu
da se vidi nekako kao lisce na cestama
pomalo tuzno ali ipak predivno
ljubav je cudna kao i jesen

Kada trebamo ono sto nemamo
dok drugi to imaju a neznaju da nemaju
kada sanjamo ono sto zelimo
dok drugi ne trebaju te snove a neznaju da budni sanjaju
dok se trudimo tada i ljubimo
kada smo budni u tim ocima se gubimo
dok drugi ne vide ono sto dodiruju
dok i ne osjete da polahko gube
kada svakako zelim da nemaju pojma
dok sve dodirujem i osjetim ono sto oni imaju

"Samo me cvrsto zagrli"

Sad mi treba samo da me cvrsto zagrlis
kako se fino osjecam, tako me i tuga
sa druge strane savladala
pozelih samo cvrst zagrljaj

Neka me niko ovakvu ne vidi
neka me svi sretnu vide
volim sve oko sebe,svi me ispunjavaju
na svoj nacin, osmijeh mi dotjeraju na lice
ali ti to radis najbolje do kraja me
ispunavas i bez rijeci se osmijeh pojavi
neka me nikad ovakvu kao sada ne vidis
a sretnu uvijek iznova dozivis
pozelih sad samo cvrst zagrljaj
nista mi vise ne treba
malo topline da prekrije drugu stranu tuge
sto se nekad pojavi, dali je to zbog tebe ili
se pomalo skupi zbog drugih
sve jedno

Samo mi treba tvoj mali brzi topli zagrljaj
to je sve sto zelim od tebe na danasnji dan!


"Zar nemam pravo da znam?"


Za moju dusu

Some Say Love

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
8437